* POBOCZA * OBROBJA * KRAJNICE * RUBOVI * POBOCZA * OBROBJA * KRAJNICE * RUBOVI * POBOCZA *
POBOCZA - Časopis za književnost i kulturu Istočne i Srednje Evrope   Broj 2 (32)
   JUN 2008
   ISSN 1505-1676
hrvatska književnost, hrvatska poezija  

o autorki
nazad

Acija Alfirević

SONATA NAD SONATAMA

                                    Za Hélène Grimaud

1. Grave Doppio movimento
      Ležim u krevetu kierkegaardski bolesna na smrt. Vani je proljeće. Ne vidim sa svog balkona. Razlistano i rascvjetano drveće zaklonilo je vidik i zamračilo sobu. Negdje grakće vrana. Čujem sa svog kreveta.
      S naporom pritišćem dugme na daljinskom upravljaču. Ništa mi ne privlači pažnju.
      Očajnički mijenjam TV postaje... Iznenada ti! Snimljena en-face. Plavi ti čuperak pada na čelo. Odjevena si u krvavocrvenu svilenu košulju. Ne vidim tvoje ruke, ali čujem vatromet zvukova koji izmamljuješ iz klavira.U moju sobu prodiru sunčeve zrake. Kupam se u zlatu. Rajske ptice kruže oko moje glave. Podižu me, odijevaju u novo ruho.Hrlim k tebi!

 

2. Scherzo
      Prilazim ti dok sjediš, kao na tronu, okružena obožavateljima u foyeru Filharmonije nakon koncerta. Odmah me zamjećuješ.
      Kako se zoveš? pitaš kao iz topa olovnosrebrnim glasom i zagasitoopalnim očima. Nijema sam poput uvelog lišća. A mogla bih ti reći sve. I, predati život bez žrtve! Strpljivo čekaš dok dođem k sebi. Naposljetku sričem svoje ime.
      Odsad ću te uvijek slijediti iznenada čujem svoj glas. Ali, bojim se pružiti ti ruku...

 

3. Marche funabre. Lento
      Praznik: Dan mrtvih. Bježim iz stana, na ulicu, u prvi taksi...
      Na kolodvor ZOO! upućujem taksisticu.
      Uskačem u Inter City. Vozi me vlak daljave... Stiže u Frankfurt na Majni. Duga očajna kiša, magla zastire grad. Sklanjam se u kavanu Alte opere.
      Pijem grog, pušim, osluškujem razgovore sa susjednih stolova. Prelistavam novine vodič priredbi i kulturnih događanja. Neodlučna sam. Izlazim u prorijedenju maglu tumaram nepoznatim ulicama...
      Navečer se odlučujem vratiti u Alte Oper. U vodiču je bio najavljen koncert Cincinnati orkestra.
      U foyeru gužva. Na zidovima plakati s tvojim likom! Koncert je rasprodan, ali za bajoslovnu cijenu kupujem jedinu preostalu nepodignutu ulaznicu.
      Nakon koncerta prilazim ti odlučno.
      - Rekla sam da ću te slijediti, ali...
      - Nisi znala!? - upadaš mi u riječ.
      - Ne. Doputovala sam u ovaj grad slučajno... I, sve je kao san!
      Pitaš me gdje zapravo živim, što radim... A na moj upit izlažeš svoje planove. Glas ti je srebrn kao vir.
      Pružam ti ruku. Srsi me prožimlju. Počinjem drhtati i ne mogu se zaustaviti, a ti moja inkvizitorice ne puštaš me, inzistiraš da govorim. Strah i strast me spopadaju, kosa se raspleće, polutke mozga pomiču unutar lubanje, resica jezika trepti u ždrijelu, usne rastvorene, zubi cvokoću, arterije bruje neobuzdano, srce zastaje, oči se stežu u dupljama, utroba prevrće, trzaji zahvaćaju mišiće, duša lebdi, kosti udaraju jedna o drugu... dok ih ti ne učvrstiš. Podižem se u razini tvojih očiju, a ti me loviš bezobzirno pa se predajem bez riječi. Onda me prisiljavaš da vičem, stavljaš riječi u moja usta, šapćeš ih u moje uši.
      Govorim: - Gospodarice, nemoj me prodati, u okove staviti, ne čini da mi jabučice oka prsnu, poštedi me, opozovi svoje pse.

 

4. Finale. Presto
      Čudna stvar. U tvojoj sobi gori svijeća i klavir je otvoren, a tebe nema.Tražim te.Stojiš za stolom u kuhinji i svojim dragocjenim rukama mijesiš meso. Izlazimo u noć. U vrtu, iza ograde, prijateljski nas dočekuju četiri vuka. Skaču po tebi; ližu obraze i uši. Serviramo im mesne obroke. A onda sjedimo s njima na mjesečini. Ti i ja počinjemo jaukati, lagano poput jecaja, a potom jače, sve dok nam se ne pridruže i tvoji vukovi.

 

Acija Alfirević

nazad

hrvatska književnost, hrvatska poezija