* POBOCZA * OBROBJA * KRAJNICE * RUBOVI * POBOCZA * OBROBJA * KRAJNICE * RUBOVI * POBOCZA *
POBOCZA - Časopis za književnost i kulturu Istočne i Srednje Evrope   Broj 1 (27)
   Mart 2007
   ISSN 1505-1676
bosanska književnost, bosanska poezija

o autorki
nazad

Tanja Stupar-Trifunović

ljubav I

u kući je bio mrak
pa sam izašla na ulicu
i na ulici je bio mrak
i unutra i svukud uokolo
je bio mrak
a ja se plašim
trčala sam po mraku
kao da ga možeš pretrčati
ako si dovoljno brz
ako si brži od mraka
tako sam se trčeći zaljubila
u stolnu lampu
ideja stolne lampe mi je zaposjela um
zato sam je ljubila do iznemoglosti u mislima
i prislanjala se uz nju
uzbuđenje je postalo gotovo bolno
kad se lampa upalila
prijekorno sam joj govorila
shvataš li
shvataš li koliko mi svijetla treba
kad je mrak

 

ljubav II

pregorila mi je sijalica
govorila mi je lampa
ja nisam za tebe

zaljubi se u reflektor
zaljubi se u gradsku rasvjetu
zaljubi se u sunce
pregorila mi je sijalica od tebe
šta ću sad
idi i ostavi me
ti si luda
tebi je uvijek malo
ja sam samo lampa

volim te
govorila sam lampi
iako mi je malo
jako se bojim mraka
govorila sam lampi
zagrli me iako si pregorila
ja ću se praviti da nisi
volim te iako si samo pregorena lampa
ne mogu više trčati
bole me noge
pusti me da se odmorim kraj tebe

 

Omiljeni klasici

Ana Karenjina na klackalici
Pod malim dupetom hladna daska
Prija
U vrućim odajama
Unutra
Teško je odlučiti između
Lepršavog i nepouzdanog Vronskog
i Muža
Kojem raste nos rastu uši
Ali Muž raste i na drugim mjestima
I ima udobne ruke
velike ručerde
Umota u peškir poslije kupanja
Kupuje čokoladu
Ana Karenjina bi voljela da povremeno spava
između njih
Sasvim rasterećena želje za posjedovanjem
Ali građanski moral nažalost
još uvijek
nema razumjevanja za njene potrebe
I zato je Ana ponekad nesretna

 

Bilo je ovako

Bilo je ovako
Umrla sam u četrdest i sedmoj
ista ona iskra svijetlosti kakva mi se ponekad
priviđala u vazduhu i po zidovima
letjela je oko moje glave
i onda ušla
Ona u glavu i glava u nju
I dan je bio okrugao i sunčan
kao i glava kao i svijetlost koja me je odvela
Rekla sam ''Jebi ga''
Nisam pomišljala da li je svijetlost anđeo
je li dobra ili loša
smije li se psovati pred njom
ni gdje će me odvesti
Samo sam rekla ''Jebi ga''
poluglasno
i znala sam da je to to
Cijeli krug
Zatvoren u sred glavne ulice
jednog sunčanog dana
dok su kraj mene prolazile dvije mlade i živahne djevojke
sa ušiljenim sisama
sa malim guzicama
sa brbljivim jezicima
one i sunce i svijetlost
i onda ništa
Nadala sam se da će mi još jednom proći kroz glavu
ona klupa kad sam najače što sam mogla obavijala noge oko tebe
neki drkadžija je virio na nas iza stabla
klinci su dobacivali sa mosta
čitav svijet je bio uznemiren uzdrhtao i napaljen
a ja sam po hiljaditi put shvatila da te volim
ne zbog tvrde klupe ili seksa
ne zbog perverznjaka koji je izdrkao po stablu
ne zbog toga što sam s tobom doživljavala uzastopne orgazme
Nego zbog života i smrti
koji su imali neke veze s nama
kao i sunce
kao i raspaljeni udovi koji su bili nemoćni
kao i riječi
kao i ćutnja
kao i vrisak najjači najstrašniji
jači nego na porodu
bolniji nego odlazak u četrdest i sedmoj
Samo sam htjela toga opet da se sjetim još jednom i još jednom
i još jednom
Zato sam se rodila kao tvoja žena

 

Tanja Stupar-Trifunović

nazad

bosanska književnost, bosanska poezija